S Isusom u potresu (Zagreb)

Ova je slika moja molitva za Domovinu, za cijeli svijet!
Isuse, hvala Ti što dopuštaš ovu patnju! Osjećam tugu i ponos, osjećam zajedništvo, osjećam Tebe i Tvoje korake koji ponovno prolaze Križni put.
Dijelimo Tvoju patnju. Nema straha jer idemo Tvojim putem, putem spasenja.
Hvala Ti na našim Veronikama i Šimunima!
Hvala Ti što Te možemo susresti živoga, ovdje, u ljudima, u bolesnima i stradalima;
što Ti možemo previjati rane, napajati Te i tješiti.
Teško je. Nema mise, osjećamo prazninu i udaljenost od Tebe. Ali ne! Ti si u svakom našem bližnjem. Da, došlo je vrijeme da Te dublje susretnemo u drugima, u onima s kojima smo svakodnevno.
Bože, Ti liječiš bolesne, oslobađaš zarobljene i spajaš lomove. Sve ono što je na zemlji razbijeno i slomljeno kod Tebe će, Bože, biti potpuno, cijelo i obnovljeno!
(Slikala sam sa suzom u oku.)