Naša ograničenost je prilika za susret sa Bogom

Ljudi ne vole biti ograničeni! Oslanjaju se na sebe, na svoju snagu. Postaju neumjereni u radu, natrpani obavezama. Vole biti uvijek puni energije…nedodirljivi, neuništivi.

A kad dođe slabost, teško ju prihvaćaju jer im remeti planove.

Ali Čovječe, gdje ti je poniznost? Gdje je tu Bog? Ti ćeš sve sam, ti si već sve osmislio i isplanirao…

Naučit biti ograničen i pustiti Bogu da vodi tvoj život…naučit biti ovisan o Bogu…e to je velika stvar!! On to želi, da vjerujemo Bogu kao dijete svom ocu.

Kad tvoj Otac vidi da si krenuo nekim svojim putem, da se previše oslanjaš na sebe, On dopusti ograničenost. On dopusti bolest, slabost, tjeskobu. On želi da zastaneš i da se sjetiš da si malen . On želi da zajedno idete kroz život.

Ta tvoja ograničenost je Božja želja da se zaustaviš malo, da zahvališ na onome što sad imaš, da se sjetiš da si prolazan, da zaroniš u svoju nutrinu. Da vidiš koliko u njoj daješ prostora Bogu.

Posao može pričekati…pospremanje stana i ostale obaveze mogu pričekati. Obrati svoju pažnju na bitne stvari!Na svoj odnos s Bogom, na ljude s kojima si okružen, na svoju dušu jer to je ono što nosiš sa sobom u Nebo. Brini o onome što je neraspadljivo, a to su tvoja duša i duše s kojima si okružen.